|
"Ne vjerujem da više možemo držati jezik za zubima", kaže Azar Afisi u svom memoarskom romanu, ispreplićući priču o odrastanju pod dvostrukim bremenom, u okrilju nesretne majke i teškog razdoblja iranske povijesti. Osvojite knjigu!
Većina muškaraca vara svoje supruge jer žele imati ljubavnice. Moj je otac varao moju majku jer je htio imati sretan obiteljski život. Bilo mi ga je žao i na određeni sam način na sebe preuzela zadatak da ispunim praznine u njegovom životu.
Foto: Naklada Ljevak
Skupljala sam njegove pjesme, slušala jadikovke i pomagala mu odabrati odgovarajuće darove - najprije za moju majku, a kasnije za drugu ženu u koju se zaljubio. Žudio je za toplinom i priznanjem.
Priznanje! Moji su me roditelji naučili kako pogibeljna može biti ta želja.
Izrazita je sklonost k pričanju priča u našoj obitelji. Otac je ostavio za sobom jednu objavljenu knjigu i nekoliko daleko zanimljivijih, neobjavljenih. Majka nije pisala, no pripovijedala nam je o događajima iz svoje prošlosti, obično ih završavajući riječima: "Ali ja nikada nisam rekla ni riječi. Držala sam jezik za zubima."
Mala, jezik za zube!
Iskreno je vjerovala da nikada ne treba govoriti o osobnom životu, premda se činilo, na svoj način, da ne govori ni o čemu drugome. Ona ne bi odobravala što pišem memoare, osobito ne obiteljske. A ni samoj mi nije bilo ni na kraj pameti da bih jednog dana mogla pisati o roditeljima.
Krajnja suzdržanost, kad je riječ o obiteljskom životu, snažan je dio iranske kulture: "Mi ne iznosimo u javnost svoje prljavo rublje", govorila je majka, "a osim toga, privatni su životi toliko beznačajni da ne zaslužuju da se o njima piše." Ono što vrijedi poučne su životne priče, kao što je biografija koju je moj otac konačno objavio, ta papirnata verzija njega samoga.
Zaklela se zemlja raju...
Više ne vjerujem da možemo držati jezik za zubima. Ne vjerujem da smo ga ikada i držali. Na ovaj ili onaj način, naša iskustva nalaze izričaj u vrsti ljudi kakvima smo postali.
Među svim planovima moje majke možda je najambiciozniji bio stvoriti uzornu obitelj. Nitko se nije brinuo za nju dok je bila dijete: nitko nije posvećivao pažnju onome što jede, obavlja li tjelovježbu, kako se odijeva... Sve je to nama htjela nadoknaditi. Bila je perfekcionist: savršena obitelj, savršeni prijatelji, savršena zemlja.
Obitelj kao zrcalo cijelog društva
Totalitarni mentalitet razara vas ne samo onime što nameće, nego i neočekivanim dobročinstvima. Da je ustrajala u svojim okrutnostima, bilo bi lako prekinuti vezu. Ali, osjećali smo se uhvaćeni u klopku, budući da je, iako je vladala našim životima, istodobno bila i tako strahovito ranjiva i - premda me ponekad mrzila - mnogo je toga žrtvovala za mene. Htjela je da budem lijepa, uglađena, sofisticirana, inteligentna, poslušna kći. Uspješna i obrazovana samostalna žena. Možda sam bila njezino najveće razočarenje.
Danas s bolom shvaćam da je u meni možda vidjela mladu ženu kakva je nekada i sama bila - zapostavljena i neželjena. To možda objašnjava one rijetke trenutke kad bi me pogledala, te gotovo plačući i odmahujući glavom izgovorila: "Sirota, sirota moja Azi!"
Ulomak iz romana Stvari o kojima sam šutjela Azar Afisi
|
Završila je nagradna igra
Ovo nikako ne možemo prešutjeti!
Već u 14.01 sati u naš e-sandučić ulilo se sedamdesetak e-mailova željih romana Azar Nafisi Stvari o kojima sam šutjela u izdanju Naklade Ljevak. Prve među pristiglim su...
Ljubica Dumić iz Jastrebarskog
Maja Libl iz Valpova
i Ubavka Dizdarević iz Zagreba
Čestitamo Ljubici, Maji i Ubavki, a svima ostalima želimo više sreće drugi put!
Azar Nafisi, autorica međunarodnog bestselera Lolita u Teheranu; u svojoj novoj knjizi iznosi snažnu osobnu priču o odrastanju u Iranu.
Dirljiva sjećanja na život obilježen snažnom i kompleksnom ličnosti njezine majke u vrijeme dok je Iran prolazio kroz turbulentno razdoblje revolucije. Azar piše o djetinjstvu i bolnim sjećanjima na obiteljske tajne i na razočarenja u životu majke, o tome kako je kao mlada otkrila moć senzualnosti u književnosti, o cijeni koju je njezina obitelj platila zalažući se za slobodu u zemlji potresanoj političkim nemirima...
Ova nadarena pripovjedačica koristi memoarsku prozu kako bi nam pomogla promijeniti način promatranja svijeta i podsjetila nas na razloge zbog kojih zapravo čitamo knjige.
|
|