SUNČANOM STRANOM
OK je da budem netko drugi
Dugo sam mislila da je akcija najvažniji dio svake promjene koju želim ostvariti. Sada mi važnijim čini pristanak da postanem neka druga osoba. Kakva? Sukladna željenom ishodu.
Sanjam kako stojim ispred grupe četverokuta nacrtanih tankom linijom nasred vedra neba. Zanima me što je s druge strane. U snu znam da je jednostavno doznati - sve što treba jest da sama postanem pravokutna - kako bih mogla proći preko. Pa hajde, pomisila sam.
U tom trenutku (ima li uzbudljivijeg ringišpila iskustava od snova?) osjetila sam kako počinje nestajati sve što nije neophodno meni kao liniji koja ocrtava četverokut. Lagano se otapam i nestajem. Prvo su otplavila sjećanja, pa misli, pa se forma počela rasformiravati. :o) Odoše noge, ruke, trup...
Kako je polako nestajalo sve ono za što sam mislila da sačinjava mene (osim kockastog okvira, s kojim se nisam uspijevala identificirati), uhvatio me val straha. Totalne panike! Bez grla i glasnica, ipak sam vrisnula: "Vrati me!"
I tako sam opet, kao stara ja, stajala ispred grupe četverokuta nacrtanih tankom linijom nasred vedra neba. Pomislila sam: "Čini se da danas ipak ne idem preko."
OK je da budem neka posve druga
Ovaj san fora je metafora za proces promjene! Dugo sam mislila da je akcija najvažniji, zapravo, presudan dio. Sada mi se važnijim čini pristanak da postanemo netko drugi, netko sukladan željenom ishodu.
Želim li postati vrsna kuharica, bilo bi dobro da naučim spravljati jela. To je razumljivo, no ključni je pristanak da se transformiram u osobu koja voli boraviti u kuhinji, hrabro eksperimentira i spaja nespojivo, uživa istraživati ponudu na tržnicama, rado odvaja vrijeme za učenje i uvježbavanje kulinarskih vještina.
Gledajući na taj način, očito je da nisam spremna (ni voljna) postati takvom osobom. Da, svidjelo bi mi se da na lageru imam umijeće poput Karapandžinog, ali nisam sklona promijeniti se na način da tome umijeću budem kompatibilna.
I manje promjene zahtijevaju velike rošade. Nedavno sam poželjela više vremena provoditi s prijateljima. Činilo se da je stvar jednostavna - samo treba isplanirati i dogovoriti druženja. Onda je jedan prijatelj odselio u Ameriku, otuđila sam se od druge prijateljice, a na druženju (kakvo inače volim) se smrtno dosađivala. "Eto što se događa kad pokušam napraviti nešto dobro. Sve se raspadne", ljutito sam zaključila. "Odustajem!"
Prepreke kako prva pomoć na putu
Što ako je odlazak prijatelja prilika koja govori: "Ne čekaj, uživaj i druži se odmah i sada!" U taj ispražnjen prostor pozovi nekog drugog! Otuđivanje od starih prijateljstava možda je odlična prilika za brušenje komunikacijskih vještina. Trenutak da naučim bolje slušati? Jasnije se izražavati? Da steknem nove osobine, kako bi bih mogla biti bolja prijateljica? A što ako je smrtna dosada sjajna prilika da samoj sebi iskristaliziram što me zabavlja i u čemu uživam?
Hipoteze, bez krivih i pravih odgovora, sugeriraju mi da olako odbacujem prepreke, zaboravljajući da nisu balvani ili blokade, već prva pomoć na putu. Prilika da se promijenim, iz onakve kakva jesam, u onakvu kakva sam potrebna biti, da bih više vremena provodila uživajući s prijateljima.
I tako smo ovaj broj posvetili promjenama. Evo što o strahu od ostvarivanja kaže psihologinja Tomica Šćavina. O razornoj snazi mašte i kako nas ona može zaustaviti, razlaže Clarissa Pinkola Estes, autorica klasičnog melema za dušu Žene koje trče s vukovima. Kako se nositi s mijenama i izazovima u ljubavi, doznali smo od trenera reformuliranja ljubavi Dubravka Škočevića. Vizija i nada prijeko su potrebne svaki put kad želimo napraviti veliki pomak, a nedostaje nam referentni okvir - o čemu lijepo govori priča Ti još vjeruješ u Mamu?
Tjedni pregled dobrih stvari probrala je Lina Šojat. Odaberite poneko predavanje ili manifestaciju, ili još bolje uživajte danas na svježem zraku. Jer vrijeme je promjenjivo. :o)
Irena Krčelić